Razgovarali u Zagrebu 21. rujna 2010.
Skroman i samozatajan, a izrazito jasnih životnih stavova koje s lakoćom pretače u dizajn predmeta i prostora, Roberto nas se dojmio možda više nego neki od njegovih daleko popularnijih kolega s kojima smo imali prilike razgovarati. Arhitekt je čiji se životni poziv okrenuo u neočekivanom smjeru i osigurao mu status jednog od najcjenjenijih talijanskih dizajnera. Izvanredan poznavatelj proizvodnih procesa i tehnologija koje, na šarmantan način uz minimalan napor i s velikom dozom rafiniranosti, iskorištava kako bi oblikovao sada već neke od klasika dizajna.
ORIS: Po vašem mišljenju, koja je uloga dizajnera danas? Imaju li dizajneri također i jednu mjeru društvene odgovornosti ili ne?
Roberto Palomba: Prije svega, vjerujem kako je profesija dizajnera jednim dijelom precijenjena, dok je drugim podcijenjena. Precijenjena je kada nas netko uspoređuje s filmskim zvijezdama, nečime što mi nismo. Mi smo osobe koje su odgovorne onima koji će koristiti ono što smo stvorili i uživati u tome. Isto tako imamo veliku odgovornost prema razvoju dizajna i arhitekture u budućnosti, mi stvaramo temelje za budućnost ove profesije. Sve što mi činimo jest nastanjivanje. Nastanjivanje znači zauzimanje prostora, odgovaranje na čovjekovu potrebu za kvalitetom. Uloga je dizajnera i arhitekta pružiti odgovor na taj zahtjev za kvalitetom s velikom odgovornošću i svijesti. Vjerujem da je stvaranje termina ‘arhitekti-zvijezde’ predstavljalo krivo shvaćanje onoga što radimo i učinilo da naše zvanje izgleda mnogo sličnije sustavu ‘zvijezda’ nego služenju čovječanstvu. Finalni proizvod mora poštovati okoliš, ali isto tako mora poštovati osobu. Ako se on svodi na samo kreativni čin egoizma, proizvedenog jedino da bi nametnuo nečiji ego pun fiks ideja, koji žudi za pažnjom drugih ljudi, onda mislim da ono o čemu mi govorimo nije dizajn, to nije arhitektura.